Belgrade, Serbia

 Whoever had been lucky to wake up in Belgrade this morning, could be satisfied that for today he achieved enough in life. Any further insistence on something more, would be immodest.

Nedavno sam prvi puta posjetila Beograd. Mnoge sličnosti sa Zagrebom, ali puno više … Puno više svega, koliko pozitivnih, toliko i negativnih stvari. Sve u svemu, ponovit ću posjet. Divni ljudi, ODLIČNI PUBOVI, turistički razgled grada hvale vrijedan. “Ono nešto” definitivno postoji. 🙂

Imam blog?

Da, imam blog.
Sjedeći u nekom apsolutno nečovječnom položaju, uz polupraznu šalicu kave, zaključila sam da mi u životu fali pisani oblik izražavanja. Odmah se naravno sjetim 6. razreda , puberteta i popularnih blogova koje smo si međusobno linkali.. Ali zašto ne? Mislim da mi je ovo vrhunac dana.

Stej pozitiv.

Ne, nisam veseli simbol prpošnosti, niti osoba koja gleda svijet kroz “ružičaste naočale” .
Baš suprotno, išla sam u inat sebi. Živim u Zagrebu. Sivilo grada, užurbanost, a i svi ostali nacionalni problemi i socijalni, svi se slijevaju u lijepu nam metropolu. Na to dodamo i osobne probleme, a i najobičnije obveze koje mi je u zadnje vrijeme sve teže i teže izvršavati, (čista lijenost)su me potakle na ovo.

Ima puno sitnica u mom životu koje bih podijelila na blogu,
sitnice koje su zaista “sitnice” , ali dovoljno da uljepšaju dan, ili barem trenutak. Ako ni to, onda barem da ubiju dosadu.
Naravno, to sve planiram u narednih par dana , kada će moja kreativnost i produktivnost porasti.

Nešto dubokoumno? Da, mogla bih i tako nešto ubaciti.
Svi smo sje…
Nadjite neku sitnicu, iskricu sreće. Neka vas vodi. Pričajte! Gnjavite najbliže svojim problemima, možda ćete i dobiti savjete i motivacijske govore koji uopće nisu iskreni,
ali vaša psiha će ih i takve registrirati kao pozitivne. Kukajte meni, ja sam uvijek za dnevnu dozu “kuku mene, majko”.
Ispecite muffine! Oooo, ako vas to ne usreći, barem za vrijeme degustacije , onda je problem ozbiljniji od ozbiljnog.

Inače, muffini, putovanja, pisanje, filozofiranje, i mjenjanje boje kose… That’s my thing.

Primjetila sam da na početku posta piše da sjedim uz polupraznu šalicu kave.
Ispravak, napola je puna! To je jako bitno, pogotovo kada se radi o kavi.
Zapravo , sada je već prazna,
tako da ne radim bučkuriš još veći od ovog posta ,povlačim se u nevirtualni svijet, i
čim skupim neke nove doživljaje, vrijedne imena ovog bloga,
podijelit ću!